Duo TransAkustik dolazi na Zagrebački festival s pjesmom „Nježna ko svila“ autora Igora Ivanovića. Pjevačica Iva Ivković Ivanišević prošle godine je na pozornici festivala izvela pjesmu „Gazi, dragi, srce moje“ u čast Hrvoju Hegedušiću, a ove godine prvi put nastupa s TransAkustikom. U intervjuu nam je ispričala glazbeni put TransAkustika, otkrila je više detalja o pjesmi te njihove planove nakon nastupa na festivalu 17. travnja u Mozaik event centru.
– Priča o TransAkustiku krenula je prije 10 godina. Jednog toplog ljeta na Hvaru – najsunčanijem otoku u Hrvatskoj. Ako je suditi po prvoj svirci kakav će nam biti ostatak karijere, ispred nas je svijetla budućnost. Priču gradimo polako, uz puno improvizacije, raznolik repertoar i pravi tim suradnika. Iako ćemo s guštom obilježiti deseti rođendan, pravi početak karijere za nas je ugovor s izdavačkom kućom Scardona, izlazak u svijet s obradom Gibine pjesme „Kad sam nasamo s njim” i prva autorska pjesma „Pokidana jedra” – priča Iva te dodaje:
– Graditi autorsku priču najzahtjevniji je, ali i najljepši dio glazbe. U međuvremenu smo otkrili da uživamo u festivalima. Prije svega zbog činjenice da dijelimo binu s odličnim glazbenicima, ali i zbog toga što je to posebno priznanje za pjesmu. Na prošlogodišnjem Zagrebačkom festivalu nastupila sam u show programu posvećenom Hrvoju Hegedušiću. Tada sam imala čast izvesti „Gazi, dragi, srce moje”, pjesmu koja je obilježila Zagrebački festival. Naravno da sam se poželjela vratiti na tu binu zajedno s Joškom i novom pjesmom. Zagrebački festival najbolji je nastavak naše glazbene priče – kaže glazbenica. Ispričala je što ih je motiviralo da se prijave na 73. Zagrebački festival te kako se osjećaju pred nastup.
– Zagrebački festival za nas ima težinu jer je to festival s ogromnom tradicijom. Nije riječ samo o još jednom nastupu, nego o festivalu koji je desetljećima oblikovao domaću glazbenu scenu i kroz koji su prošle pjesme koje su ostale dio kolektivne memorije. Nastupiti tamo znači ući u prostor koji je obilježio generacije autora i izvođača, a i danas je jednako važna platforma za nove pjesme i radijsku promociju. Upravo zato to nam je velika čast, ali i odgovornost – iskrena je pjevačica.
– Najveći motiv za prijavu bila je pjesma – „Nježna ko svila”. Autor pjesme je Igor Ivanović, glazbeni producent i multiinstrumentalist čiji studio okupiramo već nekoliko godina. Ova pjesma zaslužuje najbolju glazbenu binu, zbog čega smo beskrajno uzbuđeni i pod laganim opterećenjem da u par minuta pokažemo sve ono na čemu smo radili mjesecima – komentirala je. Ispričala nam je i koje elemente su ubacili u novu pjesmu da se istakne na festivalu poput Zagrebačkog.
– Ubacili smo elemente ljudske genijalnosti koju posjeduju glazbenici kao što je Vinko Didović – dobri duh TransAkustika koji na binu stiže s harmonikom koja nikad nije zvučala privlačnije i senzualnije. Jedan od tih elemenata je i Joško Tomić sa svojim jedinstvenim pristupom sviranju električne i akustične gitare, a nastavio je i novootkrivenu strast prema snimanju pratećih vokala, gdje su mu se pridružili Igor Ivanović i Kornelija Palić Papafava. Igor je snimio klavijature, Rhodes i perkusije, a pobrinuo se i da zvuk obogati muziciranjem Marija Klarića na bubnjevima i Martina Petračića na bas-gitari. Pjesma je sama po sebi posebna. Ona je spoj mediteranske melodioznosti, filmske romantike, suvremenog pop senzibiliteta i moderne produkcije. A sofisticiranu i zavodljivu priču dočarali smo u videospotu u kojem se pojavljuju vrhunski plesači Laura Ratosa i David Vratarić. Autor i redatelj videospota je naš Slaven Jurić. Čovjek koji nas podržava od prvog dana i postao je sastavni dio TransAkustika. Ne znamo u čemu je tajna, ali on za TransAkustik radi najbolje spotove – kazala je. Otkrila je i planove TransAkustika nakon nastupa na Zagrebačkom festivalu.
– Dan nakon Zagrebačkog festivala nastupamo u Klubu Kazališta Komedija. Tamo stižemo po treći put i pripremili smo novu TransAkustičnu večer od sevdaha do bluesa. Na bini nam se pridružuju naše omiljene kolege: Vinko Didović (harmonika i klavijature), Hrvoje Pekas (bas-gitara), Daniel Curić (truba i gitara), Marko Duvnjak (bubnjevi). Nakon toga planiramo svirati i stvarati autorske pjesme. Voljeli bismo još festivala, još većih bina i, naravno, album. Bez presinga, jer kod nas se stvari kuhaju polako, ali kad izađu, onda stvarno imaju naš potpis – iskrena je Iva. Komentirala je i koji su njihovi najveći izazovi u kreiranju glazbe te kako ih prevladavaju
– Najveći izazov je balansiranje glazbene karijere s redovitim poslovima i privatnim životom u Splitu. Rado bismo se u potpunosti posvetili glazbi i preselili u studio. No naš najveći izazov su promocija pjesama i život na društvenim mrežama, koje traže stalnu prisutnost i praćenje trendova. To nam ne ide najbolje, ali pomažu nam „opaske” i dobronamjerni savjeti, uz puno humora i povjerenja da se ipak isplati strpljivo ulagati u nas – ispričala nam je u intervjuu te je za kraj otkrila kako se opuštaju prije nastupa poput onog na Zagrebačkom festivalu.
– Ne opuštamo se baš filmski. Nema tu zen rituala i savršenog mira. Obično bude malo smijeha, malo zbrke i puno improvizacije. Intenzivne pripreme počinju danima prije i briga da se pred nastup ne skupi nekakva prehlada. Jošku trebaju mir i tišina, a ja ipak moram odraditi frizuru, šminkanje i upjevavanje. Tako da u većini slučajeva pomaže samo „vatrena voda” – kaže glazbenica.
Fotografija: Antea Mrčela