Aleksandar Ljiljak na Zagrebačkom se festivalu po prvi put predstavlja bez benda, kao samostalni kantautor. Ispričao nam je sve o pjesmi "Grade moj" i životu glazbenika u pandemiji…
„Grade moj“ je vaša glazbena posveta Zagrebu – možete li se prisjetiti trenutka njenog nastanka?
Drugu ili treću noć nakon proljetnog zagrebačkog potresa, a nakon što sam se pribrao od šoka za koji teško da se možeš pripremiti, rekao sam sebi da moram napisati nešto o nevolji koja nas je zadesila. U prvom trenutku nisam imao jasnu formu što i kako, samo par šturih ideja. A onda se, kako to obično bude s pjesmama, počela sama ukazivati preda mnom. Iz neke od mojih "kreativnih ladica" ispao je taj tužni valcer, kompletna melodijska linija i harmonije. Znam da je negdje u mojim bilježnicama bila označena kao "Dunavska", ne znam zbog čega baš pod tim imenom, ali tako stoji.
Zanimljivo je i da sam tekst napisao na tri različite podstanarske adrese na kojima sam se, silom (ne)prilika, zatekao u mjesecima nakon potresa. Svaku strofu na drugoj adresi. Refrene je napisao sam ranjeni Zagreb, prišapnuvši mi što želi da o njemu zapjevam.
Kako ste se odlučili predstaviti pjesmu baš na Zagrebačkom festivalu?
Kad je već nastala ovakva pjesma o Zagrebu, bilo je logično prijaviti ju na Zagrebački festival koji je raspisao natječaj za nove skladbe baš u trenutku kad sam ju završavao u studiju. Poslao sam snimku i prošao.
Što za vas predstavlja nastup na Zagrebačkom festivalu?
Moram reći da sam baš ugodno iznenađen i počašćen što sam jedan od sudionika ovog dugogodišnjeg festivala, svakako jednog od najznačajnih kod nas. Namjerno zaobilazim riječ natjecatelj jer glazba ne bi trebala biti disciplina u kojoj se rangira i ocjenjuje, a glazbenici postaju takmičari i suparnici. Glazba je uz nas kao utjeha, nadogradnja i iznimno važan faktor koji nas podiže iznad tamnih tonova i slika stvarnosti.
Što je utjecalo na iskorak pod vlastitim imenom i prezimenom i izlazak iz okrilja Headoneasta?
Moji dosadašnji "projekti" Yammat i Headoneast, a zbog koji sam, uvjetno rečeno, poznat javnosti, bili su i jesu dosta producirane, uljepšane i ušminkane forme. Pod svojim osobnim imenom donijet ću jedan drukčiji zvuk – ogoljen i sirov, probat ću stvari svesti na esencijalno i baviti se emocijom lišenom zadrške ili ikakve kalkulacije. To ne znači da sam dosad igrao neiskreno ili lažno, nego samo to da ću još pojačati tu bitnu komponentu koja je baza, ne samo glazbi, nego i životu uopće.
Kako se kao glazbenik snalazite u „novom normalnom“? Koliko je izazovna bila 2020. i kako se to odrazilo na vašu kreativnost?
Još uvijek se iznenadim kako je čovjek ustvari jak i što sve može kad se nađe u teškoj situaciji kakva je ova koju živimo. Drugog izlaza, osim prepuštanja i propadanja, nema i ostaje nam samo da se borimo iz dana u dan, bivajući kreativni, kako u glazbi, tako i u životu. A sve ne bismo li zadržali glavu iznad vode i dočekali novo jutro, novi dan, novu godinu u kojoj se stvari vraćaju u "normalno" ili pak stvaraju neko "novo normalno".
Jeste li već imali priliku preslušati pjesme svojih kolega s festivala, imate li možda nekog favorita među pjesmama?
Jesam. Ima tu lijepih i zanimljivih pjesama, interesantnih i žanrovskih različitih izvodača – za svakog ponešto, kako se uobičajeno kaže. Ne bih izdvajao favorite jer nismo takmaci, nego partneri u službi glazbe i energije koju ona donosi.
Koji su vam planovi za glazbenu 2021.?
Plan je ostati zdrav i čitav nakon svega i uslijed onog što još traje, a tu prvenstveno mislim na obnovu Zagreba i Banije i ovaj dosadni virus. I s jednom i s drugom nevoljom ćemo se sigurno baviti i susretati u godinama koje su pred nama. Ukoliko ne bude nekih novih katastrofa, a stvari budu koliko toliko normalne, trebali bismo uskoro objaviti novi Headoneast singl, zaokružiti taj treći album i objaviti ga.
Kao "šlager pjevač" Aleksandar Ljiljak, koji ne izvodi nužno samo svoje pjesme, nego poseže i u kovčeg s velikim pjesmama drugih autora, osobito onih s područja bivše zajedničke zemlje, pa ih donosi na svoj način, sad i ovdje, imam neke ideje i forme koje se nadam realizirati. Bude li sve po planu, ove godine ću predstaviti i jednog mladog, iznimnog pjevača, kojem upravo pišem pjesme.