Elis Lovrić istarska je kantautorica koja će na Zagrebačkom festivalu debitirati s pjesmom „Vidim da si tu“…
Elis, ove godine, uz tvoju novu pjesmu, dobijamo i labinjonsku čakavicu na pop festivalu…?
Pjesma „Vidim da si tu“ govori o odnosu dvoje ljudi koji se odlično razumiju iako govore različite jezike. Radi se u biti o onom dubinskom pravom povjerenju koje nadmašuje svaku prepreku.
Povezivanje lokalnog dijalekta s pop glazbom mi je došlo samo od sebe kad sam se zapitala što bih ja to mogla dati svijetu da je autentično i moje, a da se svijet prepozna u tome. Počela sam improvizirati na mom materinjem labinjonskom svirajući gitaru i shvatila da je to to. A publika je pokazala da voli autentične spojeve, osobito ako su tečni, jer tečnost je jedna od odlika popa. Moja iskustva su baš pozitivna i ne osjećam nikakvu opterećenost ni dijalektom ni ostalim jzicima na kojima pjevam, a ima ih desetak. Na toliko jezika su prevedene neke od mojih pjesama. Na Zagrebačkom festivalu koliko mi je poznato do sada nije bilo labinjonske cakavice, i baš zato sam i sretna što će se po prvi puta čuti taj spoj labinjonskog i hrvatskog standardnog jezika. Doduše, labinjonskog u pjesmi ima taman toliko koliko je potrebno da se ispriča odnos to dvoje ljudi.
Što te motiviralo na prijavu na festival?
Jedna od činjenica koja me motivirala na prijavu za Zagrebački festival je ta da sam osjetila potrebu za pomakom u nešto drukčiji izraz koji je dugo čekao u meni. Zagrebački festival mi se ukazao kao odlična prilika da iskoristim jednu od mojih pjesama napisanih na standardnom hrvatskom jeziku. Zadnjih godina pratim Zagrebački festival i sviđa mi se i pristup i svježa koncepcija, a posebno se sjećam kako me 2017. godine baš oduševio pobjednički duet Zsa Zse i Kedže.
Budući da do 2018. nisam baš bila izložena medijima, vjerujem da će Zagrebački festival doprinijeti još većem prepoznavanju i širenju moje glazbe, i da će na taj način i ova pjesma i moja glazba zaživjeti kod još veće publike.
Jedna si od ovogodišnjih debitantica, ali nimalo sramežljiva i neiskusna…
Nekad se osjećam tako da bih sebe i svoj rad opisala kao ''Elis u zemlji čudesa''