Erna na 73. Zagrebački festival stiže s pjesmom “Samo ovaj dan” koju će izvesti s Marinom Jurićem-Čivrom, a u intervjuu nam je ispričala kako je došlo do te suradnje, kako je teklo snimanje te još poneki detalj svoje karijere. Opisala je i svoje prve korake u glazbi.
– Moji prvi glazbeni koraci bili su u djevojačkom zboru XVI. Gimnazije te sam tamo jako puno naučila o samoj tehnici pjevanja. Oduvijek me žanrovski zanimao mjuzikl, uvijek sam maštala o kazališnoj pozornici. Gitaru sam počela vrlo rano svirati, s 12 godina te sam se također istovremeno pratila na gitari i pjevala – što je za početak “multitaskinga” između pjevanja i sviranja veoma pomoglo. Na studiju politologije sam se priključila i našoj kantautorskoj sceni novije generacije koju je tada pokrenula Nina Romić svojim programom “Začarana močvara”. Tamo sam ostvarila neke od svojih prvih nastupa – koji su mi mnogo značili i gdje sam imala priliku predstaviti vlastitu glazbu široj publici – priča nam Erna. Osvrnula se i na kolege s kojima je radila na samim počecima.
– Neki od mojih jako dobrih prijatelja iz djetinjstva i osnovne škole – su danas renomirani glazbenici – poput klaviriste Filipa Gjuda, bubnjarke Brune Matić te basiste Petra Makara. Zaista smo startali u isto vrijeme, no naravno, život nas je odveo nekad u različite smjerove i na različita mjesta – ali pamtim te početke uz te divne ljude i suradnike i zaista mi je drago da smo svi i dalje stopostotno u glazbi – ispričala nam je glazbenica, koja je opisala i svoj glazbeni stil.
– Mislim da je nekad najteže opisati vlastiti glazbeni stil, jer postoji mnogo različitih glazbenih utjecaja kroz različite životne faze, ali svakako bih izdvojila blues i rock – glazbeni stilovi s kojima sam odrasla. Samo sviranje gitare je također utjecalo i na moju glazbu jer sam ljubitelj 70-ih i 80-ih. Moj glazbeni stil- varirao je tako od utjecaja američkog folka – Joan Baez, Melanie Saffke pa do Janis Joplin i Ette James. Potom, nakon dugogodišnjeg bavljenja glazbom – malo sam zašla i u ‘jazzy’ vode s pjesmom “Ne skrivaj se od mene”, kasnije sam malo eksperimentirala s pop zvukom što se čuje u pjesmi “Samo ti i ja” i “Ne mirim se”. Nakon pjesme “How do you love me” s kojom sam se 2024. godine predstavila na Dori – shvatila sam da je to moj autentičan zvuk – blues pomiješan sa snažnijom emocijom rocka – iskrena je Erna. Do suradnje s Marinom Jurićem-Čivrom je dolazilo u etapama jer je dugo tražila vokalnog suputnika za pjesmu s kojom će se predstaviti na Zagrebačkom festivalu.
– Neko vrijeme se stvari nisu poklapale, dok moj prijatelj Davor Franjić nije predložio Marina… O tad je sve dobilo smisao! Javili smo se Marinu koji je vrlo brzo reagirao na snimku pjesme koju smo mu poslali kao demo snimku mene s gitarom. Njemu se pjesma na prvu svidjela, to je taj poseban klik koji se dogodi kad dođe pravi trenutak – komentirala je.
– Dosta smo razmišljali i promišljali oko variranja melodije, bilo je tu pitanja da li je tonalitet dobar za Marina, obzirom da muški vokal počinje svoju dionicu u dubokim lagama, a opet smo htjeli istaknuti i Marinov raskošni vokal – da se čuje ta boja i snaga u glasu. U jednom dijelu pjesme je kulminacija naših vokala – gdje smo u crescendu i mislim da se to savršeno poklopilo. Glasovi su ispričali tu jednu romantičnu priču o ljubavi bez predaje, počevši ispočetka sramežljivo i gotovo šaptom, dok se prema sredini pjesme osjeti naboj u emociji i ekspresiji. Glazbu i melodiju potpisujem ja, aranžmanski mi je sa slide gitarama pomogao i gitarist i kolega Gabor Racz. Tekst potpisuje Dinko Fazinić – rekla je Erna. Za kraj je otkrila i planove nakon Zagrebačkog festivala.
– Moji planovi nakon festivala… Rekla bih da se zahuktavaju… Voljela bih za godinu dana završiti album… A svakako mi je želja nakon balade napraviti jednu bržu, prpošniju blues/rock pjesmu, a tko zna, možda će biti i natruha countryja – obzirom da uskoro putujem u Teksas – zaključila je.
Foto: Tomislav Marić