Glazbenik Filip Hozjak ove godine debitira na pozornici Zagrebačkog festivala, a na pjesmi s kojom dolazi surađivao je s dobro poznatim autorima, Mirom Buljanom i Nenadom Ninčevićem. O svojoj glazbenoj i glumačkoj pozadini, suradnji s 4 Tenora te ostalome ispričao nam je u intervjuu.
Na Zagrebački festival stižete s pjesmom “Srce pušta na sve strane”, možete li nam otkriti nešto više o pozadini pjesme te s kime ste sve na njoj surađivali?
Pjesma “Srce pušta na sve strane” zapravo je simbioza između iznimnog autorskog dvojca i mene. Naime, pjesmu potpisuju Miro Buljan i Nenad Ninčević. Riječ je o vrhunskim autorima s bogatim opusom i brojnim hitovima iza sebe, a meni je velika čast što smo započeli suradnju koja se ne zaustavlja na ovoj pjesmi. Već radim s Mirom Buljanom na novim projektima koji će uskoro ugledati svjetlo dana.
Ova pjesma je romantična. Nosi snažnu emociju i vjerujem da će se mnogi prepoznati u njenoj priči. Svi smo barem jednom doživjeli nesretnu ljubav, a “Srce pušta na sve strane” upravo je odraz tih univerzalnih osjećaja koji nas pogađaju kad ljubav zaboli. Tako da mislim da će se većina moći naći u njoj.
Što očekujete od nastupa na Zagrebačkom festivalu, a što sve pripremate?
Moram priznati da se iznimno veselim nastupu na Zagrebačkom festivalu, pogotovo jer mi je to prvi put da na njemu sudjelujem. Radujem se susretu s kolegama i prijateljima iz glazbenog svijeta, ali najviše se veselim prilici da publici na pozornici predstavim sve ono na čemu smo marljivo radili proteklih mjeseci. Vjerujem da će emocija pjesme doprijeti do publike i jedva čekam podijeliti tu energiju uživo.
U solo karijeru ste krenuli relativno nedavno, kakva su vam dosadašnja iskustva i što vas je najviše iznenadilo?
Iako je moja solo priča krenula relativno nedavno, već dugi niz godina prisutan sam u svijetu glazbe. Uživam u svom poslu i svemu što radim, a svaki novi uspjeh, uključujući i ovu pjesmu, donosi mi posebno zadovoljstvo. Sve to doživljavam kao glazbenu igru u kojoj uživam, i sretan sam što se moja priča ovako lijepo “zakotrljala”.
Drago mi je što nastupa ne nedostaje – ne samo na kazališnim daskama Komedije ili s 4 Tenora, već i u okviru mog solo izdanja. Posebno me veseli što publika prepoznaje moj rad i trud, a nadam se da će se ova priča nastaviti istim tempom i u budućnosti.
Dio ste 4 Tenora, koji vam je najdraži dio tog dijela karijere?
Putovanja na koncerte 4 Tenora uvijek su posebna priča – ima tu anegdota koje se smiju prepričati, ali i onih koje bolje da ostanu među nama haha. Sve su to dragocjene uspomene koje čine ovaj posao još ljepšim. Naravno, često zna biti izazovno – duga putovanja, iscrpljujući tempo i neizbježan stres – ali to su jednostavno čari našeg posla.
No, onog trenutka kada stanemo na pozornicu pred publiku koja nas s nestrpljenjem iščekuje, sav umor i eventualne poteškoće nestaju. Osjećaj je nevjerojatan i uvijek je velika čast biti dio tih posebnih trenutaka s ljudima koji uživaju u našoj glazbi.
Dio ste i ansambla Kazališta Komedija, kako je došlo do te suradnje i kako to da ste se odlučili i za kazalište?
S obzirom na to da sam diplomirao pjevanje na glazbenoj akademiji, kazalište je bio logičan i prirodan smjer mog profesionalnog puta. U nekom trenutku razmišljao sam o tome da se posvetim poučavanju u glazbenoj školi, ali sam shvatio da sam još uvijek premlad i da to još nije za mene. Vjerujem da sam donio ispravnu odluku.
Kazalište mi pruža nevjerojatnu slobodu – obožavam glumu, obožavam ples, a upravo na kazališnim daskama mogu spojiti te dvije strasti uz strast prema pjevanju i tako se potpuno izraziti.
Suradnja s Kazalištem Komedija započela je negdje 2018., 2019. godine kada su otvorili audiciju za rock operu “Jesus Christ Superstar”. Imao sam čast dobiti glavnu ulogu Jesusa a zanimljivo je da je ulogu dobio i moj kolega iz 4 Tenora, Đani Stipaničev. Nakon toga uslijedila je “Grofica Marica”, u kojoj sam sa Sandrom Bagarić iznio glavne uloge pa tako uz različite projekte sve do aktualnog kultnog mjuzikla “Jadnici”. Svaka uloga donosi novo iskustvo, a Kazalište Komedija bih bez pretjerivanja mogao opisati kao – spektakularno mjesto.
Fotografija: Filip Gržinčić