Sve je spremno za 72. Zagrebački festival, a pred publiku ove godine stiže i popularni Goran Karan. Kako je nastajala njegova pjesma „Potraži“, s kime je sve radio na njoj te koji mu je najdraži dio karijere – sve nam je to otkrio u intervjuu koji možete pročitati u nastavku.
Na 72. Zagrebački festival stižete s pjesmom “Potraži”, možete li nam otkriti pozadinu pjesme, kako je nastajala i s kime ste sve surađivali?
Pjesma „Potraži“ je moja autorska pjesma, a dio je solo mjuzikla “Ljubav je fer – priče iz moje ulice”. To je moje omiljeno djelo koje još nije u cijelosti ugledalo svjetlo dana. Dolazilo je proljeće, sve se nešto budi, cvjeta… Pa sam rekao da bi trebalo sada objaviti jednu pravu, čežnjivu, ljubavnu pjesmu. Aranžman i produkciju je napravio izvrsni Nikša Bratoš, a to nam je već 27. godina da surađujemo. Prošli smo zajedno razne stvari, ali još uvijek idemo dalje, još nas sve zanima i mislim da ćemo dogodine prijeći u profesionalce – barem ja. Vinko Didović je odsvirao harmoniku, predivnu, a Željko Petriš je napravio spot koji možete vidjeti na YouTubeu. U spotu imamo kratki ljubavni film, glumica u filmu je Dora Vukušić, a to je žena od koje ja tražim da potraži.
Što publika može očekivati od vašeg nastupa na pozornici Zagrebačkog festivala?
Publika na Zagrebačkom festivalu, kao i svi koji će pratiti prijenos, mogu očekivati ono što i uvijek dam – dat ću sve od sebe i s pjesmom ćemo se suočiti s istinom. Znam da će orkestar biti sjajan i da će sve biti na svom mjestu. A ja se nadam da će biti zdravlja i da ispadne sve kako treba. Jako se veselim što dolazim i drago mi je što ću predstaviti pjesmu na Zagrebačkom festivalu. Pa neka je i 72., ajde da ima nešto starije od mene u Hrvatskoj!
Koji vam je najdraži dio dosadašnje karijere i zašto?
Najdraži dio karijere mi je kontinuirana, neprestana glazbena avantura, koja je imala dosta raznih situacija. Od sviranja po kafićima u prvim lokalnim bendovima, preko prvih snimaka pa mjuzikli, sviranje na ulici jedno osam godina tijekom kojih smo čekali kada će više ta slava. Pa onda sve do predivne suradnje sa Zdenkom Runjićem u jednoj od najboljih faza njegovog stvaralaštva. Nakon toga su bile suradnje sa Zrinkom Tutićem, Dinom Šaranom, Nenom Ninčevićem, Rajkom Dujmićem i puno, puno autorskog rada. Imali smo i mjuzikl “Naša bila štorija” u kojem su svi naši splitski pjevači sudjelovali, od imena i prezimena, pojave i glasa. Nisam baš dobar kroničar svojih zbivanja, jer puno je toga bilo i u smislu nagrada. Međutim, najveća mi je nagrada kada netko ispriča neku dobru, istinitu ljubavnu priču koja je vezana uz pjesmu koju sam napisao ili otpjevao. Najdraži dio karijere mi je zapravo onaj koji upravo živim.
Kakvi su vam planovi za ostatak godine, što namjeravate nakon Zagrebačkog festivala?
Nakon Zagrebačkog festivala imamo jako puno nastupa. Jedan od onih koji me najviše veseli je nastup u Splitu povodom dana Sv. Duje, Sudamje kako mi kažemo, zaštitnika grada Splita. Imat ću koncert na Pjaci 3. svibnja u podne. To je nešto čemu se jako veselim. Za ostala gostovanja i koncerte, kao i obično mi je najbitniji onaj koncert koji je toga dana. Osim toga, imamo jako puno putovanja dogovorenih, a idemo u Slovačku, Poljsku, Australiju, ali i puno Dalmacije što mi je jako drago. Još uvijek putujem sa pjesmom i za pjesmom, tako da “vagabundu” kako je pisalo u uputama za uporabu, još nije istekao rok trajanja.
Odakle crpite inspiraciju za pjesme, što vas najviše gura naprijed?
Nema bolje inspiracije od života i osjećaja prema ljudima koje voliš, tj. odnosa. Neki put si zahvalan i za mjesto na koje te Bog stavio tako da ima i dosta zavičajnih ljepota. Imam sreće što dolazim iz Dalmacije, iz Splita, gdje su prilično intenzivni svi elementi. Čim progovoriš na ikavici, na neki način emocionalni okidač u srcu slušatelja se okine i to je najbitnija stvar. Dok netko ne oživi pjesmu koju si pisao ili pjevao vlastitim poljupcem u stvarnoj vezi, dok je život ne ovjeri, dotle je uspavana ljepotica.
Fotografija: Željko Petreš