Autor i gitarist Bang Banga, Hrvoje Prskalo, već je skoro pa domaćin Zagrebačkog festivala. Za njihov ovogodišnji posjet festivalskoj pozornici odlučili su predstaviti pjesmu „Bolje sutra“…
Za početak, što je inspiriralo pjesmu? Stiže li nam stvarno „Bolje sutra“?
Kažu da bit će bolje sutra, ludi se raduju i tako u krug. Bit će bolje, možda ne već sutra, ali nakon iduća dva tjedna sigurno. A za pjesmu su zaslužne domaće informativne emisije, nepresušno vrelo inspiracije Društva angažiranih pjesnika čiji nisam redovni član.
Ovo vam je već peti nastup na Zagrebačkom festivalu – što vam znači taj festival, koliko vam je pomogao u razvoju karijere?
Pomogao je, sigurno nije odmogao, ako ništa drugo, naučio nas je disciplini i profesionalnosti. Svaki novi bend bi trebao što prije proći jedan takav dril i osjetiti adrenalin u onih 60 sekundi koliko je potrebno za promjenu izvođača. Šteta što zadnjih nekoliko godina ima sve manje bendova jer solisti uz pratnju vanzemaljskog orkestra ne mogu sudjelovati u toj atletskoj disciplini. Uglavnom, Zagrebački festival je naš zagrebački festival, mi ga volimo, a nekim čudom i on voli nas već peti put.
Bang Bang uspješno balansira između radijskog pop senzibiliteta i društvene kritike. Gdje biste vi sami sebe svrstali, što si nakon toliko godina bend sada već može dopustiti, za razliku od ranije?
U zadnje vrijeme sve manje balansiramo, nema kalkuliranja. Nije tajna da je Bang Bang nastao kao projekt, a projekt je imao konkretan cilj kojeg sam već u prvoj godini ostvario. Namjerno govorim u prvom licu jer tek prije pet, šest godina priča je krenula u drugom, pravom smjeru. Elem, ništa mi više nije važno, našao sam dobar bend, a u Johnnyjev stih bih ubacio i dobrog menadžera kojeg jedva čekamo krstiti u kombiju. Pa da odgovorim na pitanje, za razliku od početka karijere sada si možemo dopustiti baš sve. Svrha postojanja benda krije se upravo u tom osjećaju slobode i beskompromisnom izražavanju, a u našem slučaju međusobno prijateljstvo i druženja ponekad ostave i glazbu u drugom planu.
U godini bez koncerata, ipak nisi kreativno mirovao – od rada u matičnom bendu do suradnje sa Sašom Antićem. Kako je izgledala tvoja godina, na kojim te poljima još možemo čuti?
Saša, odnosno Alejuandro Buendija je snimio fantastičan album na kojemu sam 7 pjesama miksao i svirao neke instrumente. Hvala mu na toj inicijativi jer mi je stvarno 2020. učinio zabavnijom. Na svu sreću, jedino još volja i kreativa nisu stale, kako kod mene tako i kod većine mojih kolega. Malo sam se čak u početku pandemije i prenatrpao projektima, bilo me je strah odbijati posao, ali slatke su to brige sad. Dosta vremena provodim u studiju, radim puno reklama i namjenske glazbe, a u pop mjuzi svaštarim, od Buendije pa do Borisa Novkovića. Nedavno je objavljen i novi singl Jurice Pađena i Aerodroma… U lockdownu sam započeo i snimanje svog solo albuma, ali sam sada usporio s tim zbog drugih obaveza tako da me za sada možete čuti jedino u reklamnim akcijama jednog trgovačkog lanca (smijeh).
Jeste li već preslušali pjesme ostalih kolega s festivala – dojmovi, favoriti? Kako ti općenito zvuči domaća pop scena?
Čuo sam dosta pjesama s obzirom da se zbog izvanredne situacije već duže vrijeme vrte po radijima. Iznenadio me popis odabranih pjesama, ima tu svega i to je dobro. Pratim scenu koliko stignem, produkcijski većina zvuči odlično, ali u zadnje vrijeme mi fali malo konkretnijih refrena i tekstova. Općenito na sceni nedostaje opuštenosti i zezancije, mladi izvođači se uglavnom bave teškim temama. Evo na primjer, na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu Jimmy Stanić ima (t)reperskiji tekst od Kukusa, što mi je skroz fora, al' fora mi je i gitara kod Kukusa, da ne bi netko pomislio da ih ne lajkam.
U kojem smjeru planira Bang Bang dalje?
I dalje se nadam da ćemo uskoro krenuti u smjeru juga, na toliko željene koncerte po obali. A ostali planovi su i dalje ostati diskografski aktivni, objaviti još dva singla do kraja godine i završiti treći album.