"Daleko, iza nas" nova je pjesma Maje Posavec koja nije našla svoje mjesto na njenom prvom solo albumu, ali ćemo je zato slušati s pozornice 67. Zagrebačkog festivala, 24.1.
Što nam možeš ispričati o novoj pjesmi, koja se inspiracija krije iza nje?
"Daleko, iza nas" je ljubavna balada, inspirirana svim ljubavnim baladama kakve sam slušala u djetinjstvu. To su bile pjesme sa mediteranskih festivala od Splita do Sanrema, ali ja sam, eto umjesto Splitskog izabrala Zagrebački (smijeh). Dakle, u njoj ima Ane Oxe, Rite Pavone, a s naših prostora mislim da je tu utjecaj Nene Belana i Doris Dragović. To je moja inačica takve balade u kojoj punim glasom pjevam o tome kako mi je slomljeno srce.
Zašto je festival poput Zagrebačkog bitan za glazbenike danas?
Zagrebački festival je odličan poligon za predstavljanje nove pjesme. U nas nema puno projekata koji traže i njeguju autorstvo, tako da festival puno znači, od promidžbe do nastupa i dalje u diskografiji.
Tvoj drugi projekt je i „Večer s Cohenom“ – što si naučila o autorstvu i pjesmama slušajući i izvodeći pjesme Leonarda Cohena?
“Večer s Cohenom” izvodim već drugu godinu sa gitaristom Ivanom Kapecom. a nakon uspješnog koncerta u kazalištu Kerempuhu, izdali smo i CD s tim programom. Hvala na ovom lijepom i dobrom pitanju pred kojim sam se zamislila. Što sam naučila? Puno toga. Autorstvo je unikatno kao otisak prsta, u sebi može skrivati sve tajne autora, a može ih pokazivati kao nešto najnormalnije i najčovječnije. Ući u Cohenov svijet je pravo bogatsvo. Kao da sam u školi života, ali ovaj put na blag način učim sve ponovno.
Koji su ti glazbeni planovi za 2020.?
U planu je moj drugi album. Počela sam sa snimanjem u studiju, pomolimo se!