Marko Kutlić na Zagrebački festival se vraća s pjesmom “Uzmi i drugi dio mene”. U intervjuu nam je ispričao što ga je motiviralo da se prijavi na festival, detalje o pjesme, ali i pozadinu svoje karijere. Komentirao je kako nije imao plan ići na festival, no pjesma “Uzmi i drugi dio mene” ga je tamo odvela.
– Dogodila mi se u trenutku kad sam bio dovoljno otvoren da ju čujem i dovoljno iskren da ju ne ignoriram. Nisam ju birao glavom, nego nečim dubljim. I u tom smislu, prijava na festival nije bila strateška odluka, nego prirodan nastavak onoga što se već počelo događati u meni – kaže pjevač. Opisao je i kako je tekla suradnja s Miroslavom Rusom, autorom pjesme.
– Sa Miroslav Rusom nisam radio pjesmu od nule. On ju je već napisao. Ja sam ju samo prepoznao. U početku sam ju gotovo odbacio, jer sam imao druge planove i htio sam ići isključivo sa svojim autorskim stvarima. Ali nešto me nije pustilo. Kad sam ju ponovno poslušao, pogodila me točno tamo gdje sam bio najtanji. Imao sam osjećaj kao da je netko drugi izgovorio ono što sam ja dugo nosio u sebi, ali nisam znao kako. Od tog trenutka više nije bilo dileme. Nisam ju puno dirao, nisam ju pokušavao “popraviti”. Samo sam ju pokušao otpjevati onako kako je tražila da bude otpjevana – priča nam pjevač. Otkrio je i što očekuje od nastupa na Zagrebačkom festivalu te kako se priprema za njega.
– Ne očekujem ništa, osim toga da ljudima dam ono što im imam za dati, a na njima je da to uzmu ili ne. Ne idem tamo po plasman ni po potvrdu. Idem stati na pozornicu i otpjevati pjesmu koju sam pronašao u jednom vrlo tihom, mračnom prostoru unutar sebe – rekao je pa dodao:
– Priprema za mene nije samo proba i tehnika. Priprema je da dođem u stanje u kojem mogu biti potpuno prisutan i iskren. Ako uspijem prenijeti tu emociju i ako barem jedna osoba u publici osjeti to što sam osjećao dok smo pjesmu stvarali, to mi je dovoljno – kaže Marko Kutlić. Komentirao je i svoje planove nakon festivala.
– Nastaviti dalje jer kako kaže naziv moje pjesme i ovogodišnje koncertne turneje – Moram dalje. Ne zaustavljati se. Ne vraćati se na staro samo zato što je poznato. Raditi glazbu koja ima smisla i za mene i za ljude koji ju slušaju. Ako ovaj put nešto nosi, onda ću ga pratiti. Ako ne nosi, opet ću ići dalje. Više nemam potrebu forsirati stvari. Naučio sam da ono što treba doći – dođe – ističe pjevač. U intervjuu je komentirao i odakle najčešće crpi inspiraciju za pjesme.
– Iz života. Iz onoga što me slomi i iz onoga što me sastavi. Iz tišine, iz odnosa, iz gubitaka, iz trenutaka kad nemam odgovore. Ne pišem da bih napisao pjesmu, nego da bih preživio ono što proživljavam. Iskustvo – ono je izvor na kojem pjesma izlazi. Ponekad inspiracija dođe iz nečega vrlo malog – pogleda, rečenice, susreta. A ponekad iz dubokih lomova koje ne možeš ignorirati. U zadnje vrijeme me najviše inspirira istina. Ona koja je lijepa, ali i ona koja nije uvijek lijepa, ali je stvarna – iskren je glazbenik. Za glazbene idole i omiljene glazbenike kaže kako su više utjecali prije na njegovu glazbu nego danas.
– Danas ih više slušam kao ljude koji su me oblikovali, nego kao nekoga koga trebam slijediti. Ono što me kod njih uvijek privlačilo nije bio zvuk, nego iskrenost. Moji pjevački uzori bili su Toše Proeski, Oliver Dragojević i Davorin Popović Pimpek, od njih sam puno dobio, naučio i kroz njihove izvedbe zavolio pjevanje. Bili su tu i mnogi drugi autori i pjevači koju su utjecali na moj razvoj, Sting, Seal, Eros Ramazzotti ili tip Kurt Cobain, kad slušam nekoga poput njega, ne slušam ga zbog produkcije ili forme, nego zbog toga što nema filter. To je ono što me inspirira – da i sam skinem sve što je višak i ostanem samo s onim što je stvarno – kaže Kutlić. Osvrnuo se i na svoje prošlogodišnje putovanje te kako je utjecalo na neke od novijih pjesama.
– Jest. I to jako. Taj period me ogolio do kraja. Maknuo me iz svega što sam mislio da jesam i ostavio me samo sa sobom. Na putu sam naučio ponovno slušati. Sebe, ljude, tišinu. Glazba se tamo vratila na svoje najjednostavnije mjesto – glas i instrument, bez dekoracije. I to me promijenilo. Ne znam koliko se to vidi izvana, ali iznutra je sve drugačije. Danas ne stvaram iz potrebe da nešto postignem, nego iz potrebe da budem iskren. I to je velika razlika. Napokon sam stigao kući – rekao je na kraju.
Fotografija: Milena Popović