Mia Dimšić prvi put je na Zagrebačkom festivalu nastupila 2017. izvevši baladu „Sanjaj me“. Ove godine dosanjala je svoj drugi nastup na festivalu što je bila prigoda za kratki razgovor…
Vraćaš se na Zagrebački festival – što te motiviralo da se ponovno prijaviš?
Prvi i jedini put sam na festivalu bila prije 2 godine s pjesmom "Sanjaj me" i bila sam oduševljena samim festivalom, organizacijom, produkcijom… Utisci su stvarno bili isključivo pozitivni, prošle godine sam napravila malu pauzu jer nisam imala potrebu izdavati novu pjesmu, a sad je baš pravi trenutak i jako mi je drago što sam prošla u velikoj i kvalitetnoj konkurenciji i što ćemo se opet svi družiti i zabavljati.
Možeš li nam ukratko predstaviti pjesmu „Ovaj grad“? Poprilično je obojana countryjem i nešvilskim zvukom, je li to nagovještaj nečeg novog?
Pjesma "Ovaj grad" je prvi singl koji će se naći na mom drugom studijskom albumu i baš zbog toga sam htjela napraviti mali odmak od dosadašnjeg zvuka. Pjesmu sam napisala s Vjekoslavom Dimterom i Damirom Bačićem i u duhu tih novih koraka i zvuka aranžman smo povjerili Ivanu Pešutu koji je također veliki obožavatelj takvog zvuka i on je u suradnji s Vjekom aranžirao i producirao pjesmu. Stvarno sam ponosna na nju, a to je ono što mi je najvažnije. Govori o rastancima, uspomenama, mladosti, promjenama, a to su teme koje su mi intenzivno u glavi u posljednjih nekoliko mjeseci i bilo mi je jako važno da onda i na papiru i u eteru budem tome vjerna.
Ovogodišnje izdanje Zagrebačkog festivala ugostit će velik broj Slavonaca. Otkud toliki interes za festivalom? Što još ima slavonska glazbena scena, a da promiče ostatku Hrvatske?
Slavonska scena ima hrpu predivnih, talentiranih i posebnih ljudi i toliko mi je žao što to nekako uvijek promakne široj javnosti jer smo valjda po prirodi malo tromi i uvijek nas treba protresti da se pokrenemo i da se i naš glas čuje. Slavonska glazba ima čitav niz žanrova, što će se i čuti ove godine na pozornici Zagrebačkog festivala, svaki izvođač je poseban na svoj način, a opet svi u sebi imaju taj zajednički nazivnik prostranstva, ravnice i velikog srca.
Jesi li imala priliku preslušati pjesme svojih kolega, koja ti je zapela za uho?
Nisam još poslušala sve, ali čim malo budem kod kuće sigurno hoću. Na prvu mogu reći da mi se jako svidjela "E, moj Damire" Bobe i Saše Antića jer me dobro nasmijala i oraspoložila. Baš donosi svježinu i duh koji ne čujemo tako često na festivalima.
Koji su ti planovi nakon nastupa na festivalu, što tvoja publika može očekivati u 2019.?
Nadam se do kraja godine drugi album, to je nešto čemu se sad najviše veselim, ali točno kad, kako, nemam pojma. Uvijek se putem otvori sto nekih novih varijanti i ne mogu govoriti previše unaprijed. Nakon ovog singla, možda u kasno proljeće,ljeto neki novi. Svakako puno koncerata, druženja, više-manje isto kao i prethonih godina.