"Užurbano" je preblaga riječ za prosinac Nene Belana – uz pripreme za 67. izdanje Zagrebačkog festivala, ovaj splitski kantautor zaokupljen je brojnim koncertima sa svojim Fiumensima, a kad ne svira, onda je uglavnom u automobilu ili kombiju. Predah između putovanja iskoristili smo za kratki razgovor uoči nadolazećeg Zagrebačkog festivala…
Pred nama je 67. izdanje Zagrebačkog festivala i tvoja četvrta godina u ulozi „kapetana“ festivala – kurs je postojan, snaga broda je sigurna i čvrsta. Kako bi opisao dosadašnju plovidbu i koliko se trenutna stvarnost festivala poklapa s tvojom vizijom festivala na početku?
Može se reći da sada već čvrsto držimo kormilo u rukama, s jasno usmjerenim pramcem prema cilju. Naša posada i putnici, glazbenici i autori, znaju da Zagrebački festival drži do kvalitete i visoke razine ispod koje se ne ide, bilo u izboru pjesama, scenografiji, produkciji i imidžu u javnosti. To je ujedno i trenutna stvarnost festivala, rekao bih poput nekog dobrog restorana ili pouzdanog postolara: sa Zagrebačkog festivala nikad nećete otići nezadovoljni i uvijek ćete mu se rado vraćati. To u jednakoj mjeri vrijedi za publiku i za glazbenike od kojih su mnogi festival prigrlili kao svoj.
Ovogodišnji izbor okuplja dobro poznata imena s glazbene scene, ali i nekoliko netipično festivalskih imena. Što možeš reći o izvođačima nadolazećeg festivala? Postoji li neka zajednička nit koja se provlači kroz svih 21 imena?
Ove godine imamo jedan šaroliki festival za sve ukuse, od nešto alternativnijih imena do predvodnika zabavne pop glazbe. Također, lijepi je broj mladih izvođača, a istovremeno su zastupljena i neka iskusna imena koja su obilježila domaću glazbu posljednjih desetljeća. Ponosan sam i na zastupljenost autorica i kantautorica, ali se također nadam da će taj broj u budućnosti biti još veći. Da se Zagrebački festival s punim pravom naziva nacionalnim festivalom pop glazbe ide u prilog i činjenica da ćemo i ove godine imati predstavnike iz svih hrvatskih regija, od Slavonije, Istre, Dalmacije te naravno Zagreba i okolice. No, uz sve navedeno, najvažnije je da imamo dobre pjesme koje će, uvjeren sam, zaživjeti u radijskom eteru, ali i kod publike, i to dugo nakon samog održavanja festivala
Kako će zvučati nadolazeći festival u usporedbi s aktualnom europskom, pa i svjetskom produkcijom? Je li Festival u neku ruku „odgojio“ i usmjerio rad domaćih producenata i aranžera?
Mi smo festival koji je usmjeren prema radijskom eteru, dakle nekakva spona prema radijskim urednicima i izlog glazbe koja se bez srama može predstaviti u javnosti i eteru kao domaći pop. Mislim da smo, pogotovo s nekim mlađim sudionicima, ove godine još bliži aktualnim svjetskim trendovima u zvuku i produkciji. Da se vratim na prethodno pitanje, ljudi točno znaju kakvu glazbu mogu očekivati na Zagrebačkom festivalu, kakvu na Splitskom, a kakvu na Šibenskom – mi smo, dakle, nekakvi predstavnici mainstream popa i time se ravnaju producenti i aranžeri koji se prijavljuju na festival. Štoviše, primjećujem da kolege već duže vrijeme koriste „ovo zvuči kao pjesma za Zagrebački“ pri opisivanju nekih pjesama i to smatram isključivo komplimentom!
Kako gledaš na zastupljenost (kant)autorica na festivalu i u domaćoj glazbi općenito? Koliko je tu Zagrebački iznad domaćeg prosjeka i ima li još mjesta za napredak?
Hrvatsko društvo skladatelja nedavno je objavilo podatak kako, od ukupnog broja autora i članova Društva, autorice glazbe čine tek 18% članstva. Osobno, smatram da je to premali broj i to je nešto na čemu svi skupa trebamo raditi kao glazbena industrija. Dojma sam da je situacija na Zagrebačkom festivalu nešto bolja od općeg stanja jer ohrabrujemo i otvaramo prostor za glazbenice, pogotovo one koje su ujedno i autorice glazbe. Ove godine su to Alka Vuica, Elis Lovrić, Ida Prester, Maja Posavec i Mia Negovetić, a lani je, primjerice, Mia Dimšić imala i najemitiraniju pjesmu na festivalu. Nadam se da će njihovi primjeri inspirirati ostale njihove kolegice da se još aktivnije uključe, bilo u domeni pop glazbe, klasike ili alternative. Unatoč tome što smo kao zemlja malo tržište, u glazbi ima mjesta za sve!
Također, festival je iz godine u godinu sve mlađi – što ti mladi glazbenici daju festivalu, a što festival njima?
Svi oni koji prate Zagrebački festival posljednjih pet godina, primjećuju kako je festival dobio na svježini, poletnosti i ideji. To je, između ostalog, zasluga i mladih izvođača za koje se svake godine trudimo osigurati nekoliko mjesta na festivalu. Predstavljamo one za koje mislimo da imaju nešto za reći ili su zanimljivi bilo zbog svog autorstva, izvedbe ili nekog nedokučivog faktora kojeg prepoznaju ljubitelji glazbe. Mi im, kao festival, vraćamo kroz vjetar u jedra njihove karijere. Nije više neuobičajna pojava da nakon nastupa na Zagrebačkom uslijedi i priznanje Porina, struke, ali i šira prepoznatljivost u javnosti i eteru.
Recimo da sam glazbenik koji razmišlja o prijavi na neko od sljedećih izdanja festivala – kako bi me nagovorio na prijavu i što mi, kao glazbeniku, donosi predstavljanje na Zagrebačkom festivalu?
Odgovor se dijelom krije u prethodnom pitanju, no dovoljno je vidjeti koji su hitovi po prvi put predstavljeni upravo na pozornici Zagrebačkog festivala. To su pjesme koje su sad već postale opća mjesta hrvatske pjesmarice. Ako na trenutak zanemarimo medijsko predstavljanje, radijski plasman i vrhunsku produkciju festivala, već sami prolaz među dvadesetak odabranih sudionika predstavlja veliku stvar i priznanje za mladog autora. Konkurencija je svake godine velika, između 200 i 300 prijava, tako da nije mala stvar naći se u završnici festivala. To je već svojevrsna oznaka kvalitete i značajan redak u profesionalnom CV-ju.
Za kraj, što nam u 2020. priprema Neno Belan, glazbenik i autor?
Moja kuhinja nikad ne miruje: mnogobrojni koncerti sa mojim pratećim bendom Fiumensi i dalje su moja redovna zadaća, ali me vesele i povremeni drugačiji glazbeni izleti. Jedan od njih je i svakako mjuzikl „Bambina“ koji se u veljači postavlja u splitskom HNK. Trostruka ljubavna priča smještena u Split osamdesetih, garnirana ondašnjim društvenim odnosima, mitom, korupcijom, klasnim razlikama, bit će popraćena mojim već dobro poznatim starim pjesmama, i to je nešto o čemu sam dugo dugo sanjao, a evo, redatelj Krešo Dolenčić potrudio se da mi se taj san i ostvari. U planu su još neka diskografska izdanja, glazbeni dueti i projekti, ali ostavimo neke vijesti i za ostatak godine…