Nakon isteka mandata na funkciji umjetničkog direktora Zagrebačka festivala, Neno Belan vraća se u svoj prirodni ambijent – na festivalsku pozornicu. Ove godine čut ćemo reggae Belana u pjesmi “Teško je” koju autorski potpisuje u suradnji s Ines Prajo…
Kakav je osjećaj uskočiti iz direktorske fotelje natrag na pozornicu Zagrebačkog? Što ste vrijedno naučili tijekom svog mandata, koje uspomene nosite iz tog razdoblja?
Pa poprilično lakši mi je taj potez jer desetljećima već nastupam po raznim festivalima i na te situacije sam odavno navikao, nego onaj obrnuti pred četiri godine, kad sam postao umjetnički ravnatelj Festivala. Međutim, bile su to četiri lijepe, konstruktivne i zanimljive godine, imao sam super tim uz sebe koji su mi pomogli da se lakše nosim s tom odgovornošću i uz koje sam naučio sve tajne tog posla. S druge strane, ja sam njima donio svoje veliko iskustvo u glazbi, svoja promišljanja, ideje te svoje uho, a sve zajedno se to na kraju super posložilo. Uspomene koje nosim sa sobom su tople i mahom pozitivne i na neki način će mi atmosfera i “šušur” oko Festivala i nedostajati. Ali, vrijeme je da se krene dalje…
"Teško je" zvuči neočekivano, ali svježe u odnosu vaš dosadašnji repertoar – koja je inspiracija za pjesmu? Kako ste se odlučili za suradnju s Ines Prajo na ovoj pjesmi?
Ideja se vuče još od rada na dječjem kazališnom mjuziklu “Čarobnjak iz Oza” za kojeg sam pred 4 godine radio kompletnu glazbu u suradnji s Ines Prajo koja je radila tekstove pjesama, a u jednom songu smo imali sličnu tematiku. Dolaskom pandemije i pojavom maski na licima ljudi, prihvaćenih kao “novo normalno” i uobičajeno, rodila se potreba da progovorimo o sličnoj ideji. U ovom songu govorimo o jednoj drugoj vrsti maski, a to je ona ljudska koju mnogi ljudi stavljaju na sebe, skrivajući se iza nje i skrivajući od drugih tko su oni zaista. A ustvari, nema veće slobode u životu od one da budeš ono što jesi u svakom trenutku i pred svakim. No, iz različitih uzroka i pobuda, sve više ljudi živi lažnim životima, počevši od profila na mrežama pa do skrivanja vlastitih nedostataka, neuspjeha, slabosti i osobnosti uopće. U pandemiji se još i doslovno skrivamo jedni od drugih. S razlikom da ćemo se maski koje nas štite od bolesti jednom riješiti, ali ovih koje si sami stavljamo – teško.
Jeste li imali priliku preslušati pjesme svojih kolega s festivala, imate li favorita među njima?
Nažalost, samo par pjesama do sad, za razliku od svih tristotinjak pristiglih na natječaj svake godine, i to zadnjih sedam godina (smijeh). U ovom momentu nisam u stanju komentirati ovogodišnje pjesme niti isticati svoje favorite, ali uopće ne sumnjam da je novo uredništvo nastavilo putem kojeg smo utrli tih zadnjih sedam godina i da će Festival biti na visokom nivou.
Vaša 2020. je, usprkos svemu, ipak imala svoje vrhunce…?
Želio bih zaključiti da, paradoksalno, nikad lošije godine u životu nekog čovjeka, vezano naravno uz pandemiju i promjene uvjeta življenja i rada, a meni u karijeri ustvari jedna od najboljih godina. Zašto? Koncerata naravno nije bilo puno, ali početkom prošle godine uspio sam ostvariti svoj višedesetljetni san i postaviti na daske nacionalnog teatra vlastiti autorski mjuzikl, “Bambinu”, što smatram top životnim postignućem. Zatim sam na Splitskom festivalu po prvi puta u karijeri zaslužio prvo mjesto po glasovima publike te konačno na Festivalu šansone u Šibeniku osvojio prvo mjesto po mišljenju žirija. Čudni su puti Božji, doista…
Kako ste prošlu godinu doživjeli iz glazbeničke perspektive, vi i članovi pratećeg benda Fiumens? Što očekujete od 2021.?
Postoje dvije razine radi kojih glazbenik ima odnos sa publikom. Onaj najviši, umjetnički razlog ili potreba, te onaj niži, ali isto veoma bitan, a to je osiguravanje vlastite materijalne egzistencije i preživljavanja. Obje razine sad su nama glazbenicima radi pandemije veoma ugrožene, s jednom malom razlikom, a to je da se mi autori ipak možemo čak i u ovim uvjetima umjetnički izraziti radom u studiju, što vidite i po primjeru ovog mog novog singla. U tom segmentu imamo neku djelomičnu statisfakciju, a preko zaštite autorskih prava i materijalnu. Moje kolege, većina njih, nažalost trenutno ne stoje dobro, dapače, usudio bih se izgovoriti, stoje jako loše. Ljudi se onda snalaze na razne načine, kako tko, a tako je nekako i s mojim bendom. Što se tiče očekivanja u 2021., svi se nadamo da će se stvari promijeniti na bolje, ali naravno nitko ne može znati ništa. Vrijeme će pokazati sto će dalje biti.
Kad smo kod očekivanja, što očekujete od svog nastupa i plasmana na nadolazećem Zagrebačkom festivalu?
Kao i inače, ja nikad ne očekujem nikakve nagrade. Ako se one eventualno dogode, dobrodošle su i to je neko kratkotrajno zadovoljstvo. Ako ne, nije važno, pjesma je najvažnija i njezina budućnost i put. Ako ga pronađe, to je najveća nagrada.
Koji su vam glazbeni planovi u bližoj budućnosti, može li se očekivati neko novo izdanje, projekt ili suradnja?
Pa evo već se polako okrećem i izradi sljedećeg singla, no još je malo prerano govoriti o njemu. Cekamo i da popusti pandemija pa da moj bend i ja nastavimo s koncertnim aktivnostima. Isto tako, čeka se i mogućnost nastavka izvođenja mjuzikla “Bambina” u HNK Split do kojeg će sigurno doći u datom momentu. Također u suradnji s jednom zadarskom pjevačicom božanstvene boje vokala radim obrade svojih pjesama na engleskom i talijanskom jeziku, u nešto izmijenjenim i njoj prilagođenim aranzmanima, a također s jednom poljskom pjevačicom radim obrade i na poljskom jeziku. Želim kroz ovu godinu i izdati kompilacije "Balade 2” te “Dueti” kojih već imam poprilično u karijeri. Imam još obilje planova, al’ o tom, potom..
Za kraj, kako je izgledala vaša primopredaja "vlasti" Zagrebačkog festivala, koje ste savjete ponudili svom nasljedniku, Branimiru Mihaljeviću?
Moj dragi kolega i prijatelj Branimir je “osvojio vlast” putem legalne i demokratske procedure koja je bila provedena pred par mjeseci nakon isteka mog četverogodišnjeg mandata, kako Statut Festivala i nalaže. Primopredaja je izvršena uz čašu vina, stisak ruke i osmijeh te moje iskrene želje za kvalitetan nastavak posla na kojem sam radio. Uopće ne sumnjam da će tako i biti. Moji savjeti su bili privatne prirode i nisu eksplicitno za ovaj intervju, ali svakako konstruktivni i kvalitetni. Uostalom, vidjet ćete (smijeh).