Uoči 65. Zagrebačkog festivala koji će se održati 26. siječnja 2018., popričali smo s umjetničkim direktorom, Nenom Belanom, pred kojim je također sadržajna godina…
Prošla je godina dana od tvog debija na poziciji umjetničkog direktora festivala – možeš li se osvrnuti na proteklih 365 dana? Koliko je festival pomogao pjesmama da nastave svoj život u radijskom eteru?
Jedan od najsvježijih podataka je onaj službene HR TOP 40 liste po kojem je upravo pobjednički duet prošlogodišnjeg Zagrebačkog festivala, „Sve u meni se budi“ Kedže i Zsa Zse, pjesma koja se na top listi zadržala najduže, čak 50 tjedana. Drago mi je da je upravo naš festival poslužio kao lansirna rampa za taj, ali i mnoge druge hitove u 2017., na radost njihovih autora i izvođača. Stvorili smo atmosferu i prepoznatljiv brend po kojem je pojavljivanje pjesme na Zagrebačkom festivalu svojevrsna garancija njene kvalitete, pogotovo u radijskom eteru.
Pred nama je jubilarno, 65. izdanje Zagrebačkog festivala i ove je godine uredništvo imalo težak zadatak odabrati 22 pjesme… Kako je izgledao ovogodišnji odabir i koja je konkretno uloga umjetničkog direktora pri izboru pjesama?
I ove godine, kao i prethodne četiri godine, otkad sam postao sastavni dio Izvršnog odbora ovog Festivala, a evo već i drugu godinu zaredom i u ulozi umjetničkog ravnatelja, skupilo se opet kvalitetno i stručno društvance, ali ujedno i veoma opušteno i simpatično. Uredništvo sastavljeno od ljudi iz vodećih hrvatskih medija (Zlatko Turkalj – Hrvatski radio, Jelena Vlačić – Narodni radio, Danijela Novosel – Otvoreni radio), Zvonimir Dusper Dus, poznati glazbeni producent i glazbeni kritičar, Zlatko Gall imalo je nimalo jednostavan zadatak da iz gotovo tri stotine pristignutih radova na odabere 22 pjesme koje će ove sezone činiti Zagrebački festival. Procedura je trajala puna tri dana, sastajali smo se u prostorijama HDS-a i svakodnevno smo, od jutra do mraka, pažljivo preslušavali pristignute radove. Način na koji smo birali radove je bio potpuno demokratski i transparentan, prvo smo bodovanjem suzili izbor na 150 pjesama, pa na 75 u drugom krugu, da bi u trećem lista ostala na 40 naslova iz kojih smo izvukli finaliste. Moja uloga kao umjetničkog ravnatelja bila je da vodim cijelu proceduru, nadgledam ispravnost iste, posebno i bodovanja, ne miješajući se u odluke svakog člana žirija ponaosob. Naravno moj zadatak bio je, a i još uvijek je, komunikacija s medijima tijekom festivalske kampanje.
Postoji li neka zajednička nit koja povezuje sve 22 pjesme?
Postoji svakako, a to je prepoznatljivost određenog, kroz njih specifičnog smjera ili stila, kako želite, u koji je festival krenuo zadnjih nekoliko godina. To je “urbani“ štih ili izričaj, glazbena niša ili dio “glazbenog kolača”, u koju ostali relevantni festivali na nacionalnoj razini ne zadiru previše, a za koju mi smatramo da pokriva dobar dio spektra hrvatske popularne glazbe. Posebno me raduje što autori, radi kojih je prije svega ovaj Festival i “renoviran”, sve vise shvaćaju i osjećaju ideju koju mi, kao izvršni odbor, kroz ovaj festival promoviramo.
Slušajući sve pristigle prijave, koje skladateljske/aranžerske trendove primjećuješ kod svojih kolega autora? Koliko se vode nekom festivalskom logikom i postoji li uopće danas „festivalska pjesma“?
Danas po našem, a i mom osobnom mišljenju, ne postoji više festivalska pjesma, pa slijedom toga ni festival, u onom klasicnom smislu u kakvom je postojao u ono zlatno doba festivala poput San Rema, Eurosonga, pa i Zagrebačkog, naravno. Vremena su se stubokom promjenila, show bussiness potpuno drugačije funkcionira nego onda, mediji također. Glazba se konzumira na potpuno drugačiji način, internet je naročito sve preokrenuo naopačke. Kao posljedicu svega toga, imamo situaciju da se izgubila uloga festivala u klasičnom smislu, kao perjanice određenog glazbenog trenda koji u datom momentu vlada jer se ustvari i trend izgubio kao takav. Svi su se trendovi iz svih perioda glazbe jednostavno pomiješali, sve se sluša danas, stoga danas i autori stvaraju nikad raznolikiju glazbu. Mi smo se kao festival prilagodili toj činjenici i otvoreni smo za autore veoma različitih glazbenih izričaja, s tim da je ipak, kako sam već u prethodnom odgovoru naglasio, stvoren jedan generalni smjer u kojem idemo, a to je urbana moderna radiofonična glazba. A autori iz godine u godinu sve vise osjećaju i prepoznaju poruku koju tim našim stavom šaljemo te nam se sve više i obraćaju svojim radovima na adekvatan način.
Zagrebački festival već petu godinu zaredom bilježi izrazito veliki interes autora i izvođača, kako na njega gledaš u kontekstu cjelokupne hrvatske glazbene industrije? Koliko je ovaj festival važan kao kotačić cijele industrije?
Opet bih nastavno na prethodne odgovore, dodao da kao posljedicu svega prije izrečenog imamo situaciju da je festival jako prepoznat od strane i autora i izvođača kao odličan poligon za promociju njihovih modernih, kvalitetnih radijskih singlova. Tako ustvari dolijevamo dodatno i moćno gorivo za čitavu mašineriju show bussinessa koji ipak temeljno počiva na kvalitetnom autorskom radu te kvaliteti izvođenja istog.
Što je s radijskim postajama, koliko su one prihvatile „redizajnirani“ Zagrebački festival tvog prethodnika Ante Pecotića i tebe?
O tome najviše govori podaci o emitiranju i činjenica da su se festivalske pjesme udomaćile u eteru brojnih radijskih postaja. Međutim, taj odnos je partnerski – svake se godine, pa i ove, trudimo u uredništvu festivala imati ljude koji taj eter kreiraju. Njihov input nam je nevjerojatno koristan, pri odabiru pjesama vodimo računa i o njihovoj radiofoničnosti stoga ni ne čudi značajna zastupljenost Zagrebačkog festivala u eteru.
Recimo da sam kant/autor koji dogodine planira poslati prijavu za festival, kakav mi savjet možeš dati iz vlastite perspektive uspješnog kantautora, ali i direktora festivala?
Svaki kvalitetni umjetnički rad, prije svega, počiva na iskrenosti prema samome sebi, uz pretpostavljeni glazbeni talent, ali i predan rad, upornost i vjeru u sebe. Držeći se tih uzusa, rezultat na kraju ne bi smio izostati. Naravno, potrebna je i mala doza sreće, ali sreću treba i izazivati, a upravo vođeni tim nabrojenim pravilima, to ćemo i uraditi. Dalje, što se tiče samog festivala, autori već prepoznaju u dobroj mjeri, svake godine i sve više, pripada li je njihova skladba upravo Zagrebačkom festivalu ili možda nekom drugom. Od svih festivala koji se trenutno nude u Lijepoj našoj, svaki od njih pokriva upravo određeni segment popularne glazbe, a ovaj festival točno je definirao kakve pjesme treba. Ne trebaju se žalostiti ili deprimirati autori ukoliko ne uđu u finale, jer interes je velik i u praksi tek svaka dvanaesta prijavljena pjesma uđe u finale stoga ni statistički gledano nije lako ući.
Pred tobom je također zanimljiv period, u pripremi je i veliki koncert na Šalati, što još možemo očekivati iz Belanove kuhinje?
Moja “kuhinja”, kao što vidite, uvijek radi punom parom. Moji Fiumensi i ja imamo veliki, centralni, “open air” koncert na lijepoj Šalati, po prvi put u karijeri čemu se nevjerojatno radujem. Obećavam zanimljiv program, izvrsnu produkciju i interesantne goste. Bavim se i drugim stvarima, posebno bih naglasio suradnju s kazalištima, ovog puta s Hrvatskim kazalistem u Pečuhu gdje radim na stvaranju instrumentalne glazbe za potrebe predstave “Povratak Filipa Latinovicza”, djelo Miroslava Krleže, u režiji zagrebačke redateljice Nine Kleflin. Predstava će premijerno biti izvedena krajem veljače, upravo na otvaranju tog kazališta. Toj se suradnji jako veselim. Također, najavljujem i rad na već četvrtom dječjem mjuziklu, rađenom po jednoj veoma poznatoj dječjoj knjizi, za potrebe jedne velike kazališne kuće u Zagrebu. Detalje ću iskomunicirati naknadno kad dođe vrijeme za to. Uz sve to naravno, sa svojim vjernim bendom Fiumens s kojima surađujem već 20 godina, proći ću i ove godine Lijepu našu, uzduž i poprijeko i to i više puta, a također vjerojatno i bližu i daljnju okolicu te održati bar 70-80 koncerata. I naredne me godine, već treću godinu zaredom, čeka rad na Zagrebačkom festivalu u ulozi umjetničkog ravnatelja…