VIJESTi

Saša Lozar: „Zagrebački festival je mjesto koje slavi glazbu i idealan je za promociju pjesme“

72. izdanje Zagrebačkog festivala održat će se za točno tjedan dana u Mozaik Event Centru, a među 17 izvođača koji će predstaviti svoje nove pjesme je i Saša Lozar. Na pozornicu Zagrebačkog festivala stiže s pjesmom “Tvoj dio neba” te nam je u intervjuu ispričao pozadinu pjesme, s kim je na njoj radio te planove nakon nastupa.

Uskoro nastupate na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Tvoj dio neba”. Možete li nam otkriti pozadinu pjesme, kako je ona nastajala te s kime ste sve na njoj surađivali?

Pjesma je nastala kao nastavak suradnje sa Aljošom Šerićem. Slavili smo završetak dueta “LOM” s Tonkom, Šerići su izvadili fine nareske, dobro vino i gitaru. Tako je počelo. Prespavali smo inicijalnu ideju i melodiju a drugi dan napravili demo. Pjesma nas je odvela u neke visine i osjetili smo da se tu nešto krije. Za produkciju smo odabrali mog dugogodišnjeg suradnika Bojana Šalamona Shallu koji je točno pogodio ‘scenarij’ koji se zamislio kod ove pjesme. Veliki sam fan Runjića i htio sam da pjesma ima duh prošlih vremena ali da je provučena kroz filter sadašnjosti.

Što vas je potaknulo da se prijavite na Zagrebački festival? 

“Tvoj dio neba” je balada i kao takva zahtjeva malo više vremena i pažnje kako bi osvojila publiku. Zagrebački festival je mjesto koje slavi glazbu. Ima kredibilitet i image. Kao takav mi se činio idealnim mjestom za promociju pjesme.

Što publika može očekivati od vašeg nastupa i čemu se najviše veselite?

Moram priznati da više očekivanja imam ja. Volio bih da ih pjesma takne i da ju požele slušati nakon festivala.

Kakvi su vam planovi za ostatak godine?

Definitivno snimati novi album i još više se ostvarivati kroz autorski rad. Svirati sa svojim bendom na mjestima na kojima još nisam .

Na čemu sve trenutačno radite, što vas najviše veseli?

Uz aktivnu promociju pjesme Tvoj dio neba sam svakodnevno u svom jutarnjem showu na Anteni Zagreb. Tempo je intenzivan ali volim to što radim. Kontakt s publikom baš nahrani čovjeka.

 

Fotograf: Boris Poljičanin